Ovo pjesma je namijenjena svim posjetiteljima ovog bloga :) Uvijek me iznenade novi komentari na postove koji su napisani davno, davno :)
 

U trenutcima kada je nebo prošarano pastelnim bojama padalo u crninu tihe ljetne noći, sjedio je uz obalu skrivenog otočića. Sjedio je nijem, u društvu svojih misli i boce vina. Bio je to njegovo omiljeno mjesto. Skriveno. Tiho. Neiskvareno.

I daleko od plavih njemačkih turista, daleko od glasnih talijana, daleko od svakodnevice, skrivao se dio njegovog raja. Mjesto na koje je pobjegao svaki put kada bi poželio staviti ruke u pijesak. Pobjeći od svakodnevice i od svijeta.

 U društvu valova plovila bi njegova sjećanja. Plovila bi njegova duša željna prijateljske luke. Mjesta na kojem se može usidriti i pustiti korijenje. 

Upitao se, gdje me vodiš sudbino? Kome? Zašto? Kada? I pitao se u sebi, uz miris mora, uz okus soli, uz času crnog vina kojeg je obožavao.

I kako bi sunce umiralo, tako bi njegovi prsti prodirali dublje u pijesak. Volio je osjećaj sjedinjenja sa zemljom, osjećaj pripadanja. Pa da pustim korijenje barem u ovome trenutku, mislio je. Da moji prsti zgrabe ovaj život kao što grabe ovaj pijesak i da mi se pod nokte zavuku trenuci sreće i ljubavi.

Želim… želio sam reče nijem. I tiho mu se iskrivi osmjeh, a oči poprime nijansu tuge.

Znate, nikada nije volio ljeto. Uvijek je to bilo vrijeme odlazaka. Vrijeme prekida i tuge. U toj sparini, u toj muci gušio se njegov duh. Ali tamo, tamo na tom malom mjestu, sve je opet bilo savršeno. I ljeto bi napokon poprimilo svu onu ljepotu koju ljeto posjeduje.

Sol, smokve… more. Za osobu koja ne voli vode i dubine, volio je more.

I postoje mnoge istine, rekao je u sebi dok je gledao sunce koje umire. Postoje mnoge istine i postoji puno riječi, ali sve su one nevažne i duboko ispod svega samo je jedna istina prava. Istina iz koje proizlaze sve nesuglasice i sve druge istine. Ja ne mogu, ne mogu opet proći kroz sve to… gledati kako te ponovo gubim. Sunce znaš li da je prvi put je bilo užasno i da sada moram opet gledati novi zalazak. I znam da nije isto, ali je osjećaj identičan. Nemam srce za to… jednostavno nemam. Boli previše.

I zgrabio je pijesak u šaku. Razbio bocu i pogledao sunce zadnji put, okrenuo se i otišao kako se više nikada ne bi vratio na to mjesto koje je toliko volio. Kako bi zauvijek izbrisao sve što podsjeća.

I šaptao je u sebi dok je koračao. Ne mrzi me sunce što previše volim tvoj sjaj, ovo mjesto. Ne mrzi me... jer sam pokušao... stvarno jesam. Ti znaš da jesam. Da smo oboje.

Pjesma dana: Queens Of The Stone Age - Go With The Flow

I neka sada stane grijeh. Vrijeme je da stane.

Kada posložim stvari, možda uspijem. Oduvijek sam želio otići na sljedeće:

• R.E.M.
• Faithless
• The Smashing Pumpkines
• Tom Waits i
• Ponovno na Muse

To je dovoljno. To mi je želja i nemam nekakvih iluzija oko toga. Bit će. Kada i kako, ah kada ne ide onda se treba stisnuti i čekati. Doći će trenutak kada se kaže: "Vrijeme je da se krene" :) Majke unplugged su bile odlične.
 

P.S. Nešto mi nikada neće biti jasno. Kada odem na posjete blogu stalno ima netko tko mi gleda blog iz Velike Britanije i to s onog malog otočića u između Irske i Britanije. Zove se Isle of Man. Baš me zanima tko je :)

Sada je vrijeme za stati i zamislit se... jer ipak se kreće :)

U trenucima kada je dan odmicao sjedili su u tišini okruženi zrakama zalazećeg sunca i svjetlosti koja polagano umire oko njih. Umire, ali samo da bih se ponovo rodila s novim jutrom i zagrlila ih kao što malo dijete grli svoju majku nakon dugog izbivanja. Svijetlost ih je voljela jer su voljeli jedno drugo i u njihovim očima pronašla je srodnu dušu. Iskru svijetlosti koju samo druga svijetlost može razumjeti.

Djeluješ mi nemirno, pomislio je… jesi li sretna, upitao se? Znaš, govorio je njegov sjetni i sramežljivi osmijeh, da imam svijet koji mogu dati, dao bih ga, da imam još jedno srce ne bi bilo moje. Da sam samo malo više od ovoga što jesam, možda bi to bilo dovoljno.

Volim te gledati, volim te dirati. Tvoj miris opija. Tvoja prisutnost me raduje. Gledam te dok hodaš i to me čini sretnim. Sam pogled na tebe me čini sretnim. Ti…

I što je to što imaš, a tako me razbija? Koja je to moć koju posjeduješ nada mnom?

 I sjedili su nijemi, okruženi svijetlošću koja umire oko njih. Svijetlošću koja nikada neće dočekati novu zoru.

Link dana: ->

Prati me čudan déjà vu. Onako kao da znam što će se dogoditi, kao da vidim kratke slike stvari koje slijede. Vidim sebe u ovom trenutku i to mi izgleda kao sjećanje kada gledam s neke pozicije iz budućnosti i kada se sjećam, e bas sam u tom trenutku to radio zbog toga.

Desi mi se nekada te mentalne slike ili kako da ih više nazovem, ali gotovo ih nikada ne mogu opisati. Više kao prolazni bljesak i osjećaj koji ostaje.

Kao da je mozak doživio grešku, pa se resetirao u sekundi. I da, ne mogu opisati i reći što sam vidio, čak i ni sebi :( Nekada da, nekada mogu… ali samo ako je vizija jako snažna. Jednu pratim već neko vrijeme. Bila je jako lijepa :)

Čekanje, čekanje, čekanje, čekanje….

rekao sam jednom jednoj staroj gospođi: „Put do pakla je popločen dobrim namjerama.“

U glavi mi je bio citat iz Hadrijanovih memoara u kojem car Hadrijan pita: „Gdje će se nasukati tvoja mudrost?“

Citat koji kaže (Oscar Wilde) nešto u stilu: „Kada si mlad, lijep, uspješan svi žele biti tvoji prijatelji, a čim se to promijeni, odjebi brate.“

I drugi koji kaže nešto poput: „Kada smo uspješni pola kvaliteta nam se doda na one koje već posjedujemo. Kada nismo na naš neuspjeh se opet pola doda, ali u negativnom smislu.“

• Kada sam bio mlađi bio sam bolji. 
• Kada sam bio mlađi bio sam odlučniji. 
• Kada sam bio mlađi nisam znao što je život.
• Kada sam bio mlađi vjerovao sam u bezuvjetnu ljubav.

• Sada sam stariji i još uvijek se borim s konceptom života.
• Nisam više toliko odlučan i siguran u sebe
• Još uvijek vjerujem u ljubav ali ne bezuvjetnu, već onu normalnu, zdravu, iskrenu.

Eto. Ponekad, trudeći se činiti pravu stvar napravimo upravo suprotno. Nered i kaos. Napravimo upravo ono što ne želimo i tu uskače ona prva izjava.

Život je lakši kada smo mlađi i svi oni životni, režem vene problemi, su sada totalno nevažni. Imaginarni.

Zašto? Ne znam? Ne znam puno toga i u puno toga ne vidim smisao? Stvarno, koja je poruka?
 

Pjesma(e) dana: Gibonni - Lipa moja & Zlatne godine & NOFX - Seeing Double at The Triple Rock

{

       ?                    

                                                                                                          :

             !            

   } 

.                                                                   ; 

Pjesma dana: Stereophonics - Maybe Tomorrow

 …ko te nije volio…

Moj stari bi odabrao ovo: Miroslav Škoro – Mata
Meni za dušu: Deftones - Knife party

Slavonija liječi… i sve se u životu da srediti i sve se da popraviti i sve se može složiti. Oprosti se, zaboravi i uvijek, ali uvijek postoji način. Uvijek postoji izbor… Bitan je samo tajming. Dobar tajming i volja.

Šteta što Slavonija umire :(
 

P.S. Slavonac u meni je neodlučan. Trešnja ili Juliška

Edmond: Life is a storm, my young friend. You will bask in the sunlight one moment, be shattered on the rocks the next. What makes you a man is what you do when that storm comes. You must look into that storm and shout as you did in Rome. Do your worst, for I will do mine!

Istina je to. Život nam stalno baca zakrivljene lopte i kako se ponašamo u situacijama kad je teško definira nas kao osobe. To je jedini pravi test karaktera.

Želio bih postići bolje :) Jer uistinu kakav je to čovjek koji ne teži da bude bolji od toga što je? Od sume dijelova od kojih je izgrađen.

Pošto je ovo grijeh blog: Nije grijeh ne znati. Grijeh je ne pokušavati.
 

Snovi su zvijezda vodilja i treba ih slušati, jer to je trenutak kada ono u nama šalje poruku svjesnom. Tu su naši strahovi i želje objedinjeni u jedno. Kada prihvatimo poruku sna, lakše je jer prihvaćamo ono nesvjesno u nama što je jednako snažno kao i svjesno.

Samo ne treba čitati sanjarice jer su iskrivljene i ne valjaju. Treba pitati nekoga tko stvarno razumije problematiku.

Npr… ako sanjate da bježite od nekoga. Poruka nije bježim od te osobe, već od problema koji ta osoba asocira u vama. Nema veze s konkretnom osobom. To je problem koji treba riješiti u nama, a samo se manifestira na takav način.

Ako sanjate vodu. To su emocije. Plivate u vodi, zaranjate u svoje emocije. Podrum – podsvijest. Potkrovlje, isto tako. Kuća. Kuća ste u pravilu uvijek vi.

Ako sanjate seks s nekim, nije stvar o toj osobi, već u prihvaćanju nekih muških/ženskih aspekata sebe. Integracija unutar samog/e sebe. Prihvaćanje muške i ženske strane.

Sanjamo dijete. Naravno ovisno o kontekstu znači potrebu da prigrlimo ono djetinje u nama. Dijete koje ne smijemo zanemariti, jer uistinu, koliko god odrasli bili i koliko god godina imali. Svi smo mi djeca koja žele da ih netko voli, koja žele pažnju i nježnost.

Složeno je ali kada se skuži obrazac u biti je veoma jednostavno. Više o tome na: Snovi by Runolist7
 

Volio bih da stvari budu ok i da se sve nekako složi. Uf… posao će odrediti gdje ću biti/živjeti.

Pjesma dana: Bob Marley - Three Little Birds

 1 + 1 = 1

Kretanje u prostoru. Prostor u vremenu, a vrijeme je iluzija. You don't have to understand here, to be here

Putujem...

me: Nitko mi u biti nije znao reci kako to u biti stvarno treba izgledati.
U ******** su svi pun kurac pametni i znaju djeliti pamet sakom i kapom, a kada ******** kaze nesto, samo se okrecu i mijenjaju misljenja
Eto :D
I jos bi se svadali s tobom

C: ma znam...
sad budem imal nekoliko slicnih situacija...
i desava se da moram odgovarati na pitanja zasto je nesto prije godinu ili dvije napravljeno na odredjeni nacin, a (sjecam se) tako je bilo dogvoreno...
i tak...
al' ne bih o tome..
nego...

“You don't have to understand here, to be here.” - omiljena uzrečica ovih dana.

Ljutnja je dobra. Ljutnja je jako dobra. Treba si dopustiti ljutnju. Da se ljutimo. I da budemo ljuti. I da tu ljutnju izbacimo. Treba reći kada je sranje sranje i ne uljepšavati ga. Ljutim se i drago mi je. Svadljiv sam i drago mi je. Jer ne moraš biti tu da bi bili tu - ovo samo volim govoriti :D

Često u želji da ne povrijedimo nekoga obuzdavamo sebe. Ili kada smo nezadovoljni s nečim obuzdavamo sebe jer nam je to u interesu "posao" npr... I treba se ljutiti kada je za to vrijeme. Sve to dođe na naplatu, prije ili kasnije. Stoga je tajming važan. Nema se smisla ljutiti kada je prošla baka s kolačima, ali se svejedno treba proživjeti. Terapeutski je to :)

Često nekakvi autoriteti sipaju pamet šakom i kapom i misle da sve znaju. Jedna stvar je izricanje mišljenja kojeg možeš ali i ne moraš prihvatiti, dok je sasvim drugo pametovanje i forsiranje stava. I onda ti  "autoriteti" probude sumnje u nama. Ne!!!! 

Odjebite svi odreda! Smisao života je da se oslobodimo okova koji nas vežu i da budemo slobodni unutar realnih okvira. Želim znati jer me znanje oslobađa. I ako sam slobodan, onda mogu pomoći drugima da se oslobode.

A to što netko ima titulu mr. ili dr. ne znači ništa kada sam u svojoj domeni bolji od njega u svakom pogledu.

Ljudi bi stvarno trebali naučiti komunicirati jedni s drugima. Moram to naučiti :)